Charles-Édouard Jeanneret — Le Corbusier (1887.–1965.) jedna je od ključnih stvaralačkih osobnosti 20. stoljeća, čiji su arhitektonski i gradotvorni koncepti — sažeti u Pet točaka moderne arhitekture i La Ville Radieuse, Ozarenom gradu — presudno odredili praksu moderne i visoke moderne u vremenskom luku od 1920-ih do 1950-ih godina. Stalnom nadgradnjom ovih temeljnih modela, Le Corbusier je, međutim, već realizacijom višestambene zgrade Unité d’habitation u Marseillesu započetom 1948. naznačio i nove smjernice istraživanja konstrukcija i materijala koji su ga u konačnici doveli i do strukturalističkog načina mišljenja prostora i građenja oprostorenih u posljednjem projektu bolnice u Veneciji. Globalni se utjecaj Le Corbusiera temeljio na njegovom stvaralačkom geniju — prožimanju njegova djelovanja kao arhitekta, urbanista, slikara, kipara i teoretičara, ali i sustavnom, ustrajnom radu na promidžbi vlastitoga lika i djela putem predavanja, publicističkog rada, edicije “L’oeuvre complete” započete 1929. godine i izložaba. Zahvaljujući tim popularizacijskim aktivnostima, ali i izravnim kontaktima Zvonimira Kavurića, Ernesta Weissmanan i Jurja Neidhardta zaposlenih u pariškom atelijeru u Rue de Sèvres, i hrvatski arhitekti desetljećima stvaraju u posrednom ili neposrednom dijalogu s Le Corbusierom, što se nastavilo i nakon njegove smrti 1965. godine. Tekstovi kataloga izložbe ‘Le Corbusier i hrvatska arhitektura — dijalozi i refleksije’ u fokusu imaju upravo dijalog — kritičko sagledavanje medijacije Le Corbusierovog načina mišljenja arhitekture i grada, te njihovu materijalizaciju u projektima i realizacijama hrvatskih arhitekata. Katalog donosi i cjelovit pregled svih tematsko-problemskih dionica izložbe, odnosno medija dijaloga (Le Corbusierovih izdanja i izdanja o Le Corbusieru iz biblioteka hrvatskih arhitekata ; dokumentacije o izložbi “Le Corbusier” iz 1952.-1953. ; panoa izložbe “Le Corbusier” iz 1958.) i radova Drage Iblera, Drage Galića, Stjepana Planića, Nevena Šegvića, Ivana Vitića itd. Brojnost muzejskih predmeta ide u prilog tezi da je riječ o ključnoj temi za povijest hrvatske arhitekture 20. stoljeća, a s obzirom na dužinu trajanja utjecaja i o svojevrsnom fenomenu.
13,27 €11,95 €Najniža cijena zadnjih 30 dana:10,62 €
Charles-Édouard Jeanneret — Le Corbusier (1887.–1965.) jedna je od ključnih stvaralačkih osobnosti 20. stoljeća, čiji su arhitektonski i gradotvorni koncepti — sažeti u Pet točaka moderne arhitekture i La Ville Radieuse, Ozarenom gradu — presudno odredili praksu moderne i visoke moderne u vremenskom luku od 1920-ih do 1950-ih godina. Stalnom nadgradnjom ovih temeljnih modela, Le Corbusier je, međutim, već realizacijom višestambene zgrade Unité d’habitation u Marseillesu započetom 1948. naznačio i nove smjernice istraživanja konstrukcija i materijala koji su ga u konačnici doveli i do strukturalističkog načina mišljenja prostora i građenja oprostorenih u posljednjem projektu bolnice u Veneciji. Globalni se utjecaj Le Corbusiera temeljio na njegovom stvaralačkom geniju — prožimanju njegova djelovanja kao arhitekta, urbanista, slikara, kipara i teoretičara, ali i sustavnom, ustrajnom radu na promidžbi vlastitoga lika i djela putem predavanja, publicističkog rada, edicije “L’oeuvre complete” započete 1929. godine i izložaba. Zahvaljujući tim popularizacijskim aktivnostima, ali i izravnim kontaktima Zvonimira Kavurića, Ernesta Weissmanan i Jurja Neidhardta zaposlenih u pariškom atelijeru u Rue de Sèvres, i hrvatski arhitekti desetljećima stvaraju u posrednom ili neposrednom dijalogu s Le Corbusierom, što se nastavilo i nakon njegove smrti 1965. godine. Tekstovi kataloga izložbe ‘Le Corbusier i hrvatska arhitektura — dijalozi i refleksije’ u fokusu imaju upravo dijalog — kritičko sagledavanje medijacije Le Corbusierovog načina mišljenja arhitekture i grada, te njihovu materijalizaciju u projektima i realizacijama hrvatskih arhitekata. Katalog donosi i cjelovit pregled svih tematsko-problemskih dionica izložbe, odnosno medija dijaloga (Le Corbusierovih izdanja i izdanja o Le Corbusieru iz biblioteka hrvatskih arhitekata ; dokumentacije o izložbi “Le Corbusier” iz 1952.-1953. ; panoa izložbe “Le Corbusier” iz 1958.) i radova Drage Iblera, Drage Galića, Stjepana Planića, Nevena Šegvića, Ivana Vitića itd. Brojnost muzejskih predmeta ide u prilog tezi da je riječ o ključnoj temi za povijest hrvatske arhitekture 20. stoljeća, a s obzirom na dužinu trajanja utjecaja i o svojevrsnom fenomenu.
