Sjećanja, snovi, razmišljanja

Carl Gustav Jung

Autobiografija Carla Gustava Junga pisana je pred sam kraj njegova života na nagovor američkog izdavača Kurta Wolffa (Pantheon Books) i na poticaj brojnih prijatelja i suradnika. U knjizi Jung iznosi uspomene na formativne događaje iz rane mladosti, školskih i studentskih dana, godina rada u psihijatrijskoj bolnici, opisuje svoj susret i suradnju s Freudom kao i razloge koji su doveli do raskida njihova prijateljstva, opisuje svoja putovanja u Afriku, Ameriku i Indiju, te napose izlaže svoje pozne misli u kojima iznosi svoja najdublja i najdalekosežnija uvjerenja. Dodatak knjizi čine Freudova pisma Jungu, Jungova pisma upućena supruzi Emmi, te knjižica Sedam propovijedi mrtvima koju je Jung sastavio zapisujući svoje vizije. Knjiga također sadrži i kratak Rječnik ključnih jungovskih pojmova.

Jungovi memoari samo usputno osvjetljavaju vanjske događaje njegova života i rada, no zato prenose ozračje njegovog intelektualnog svijeta i iskustvo čovjeka kojemu je psiha bila duboka stvarnost. Oskudnost vanjskih događaja obilno je nadoknađena pripovijedanjem o Jungovim unutarnjim iskustvima i bogatom žetvom misli koje su, kako sam kaže, sastavni dio njegove biografije. To prije svega vrijedi za njegove religijske ideje, jer ova knjiga sadrži Jungovu religijsku oporuku. Ova je knjiga jedino mjesto među opsežnim Jungovim djelima gdje govori o Bogu i o svom osobnom doživljaju Boga. Jungov koncept religije razlikovao se od tradicionalnog kršćanstva prije svega u odgovoru na problem zla. Tek nakon njegove smrti teolozi su u sve većem broju počeli tvrditi da je Jung nedvojbeno bio izvanredna figura u povijesti religije 20. stoljeća.

Iz Predgovora Aniele Jaffé

„Često sam viđao kako ljudi postaju neurotični kad se zadovolje neadekvatnim ili pogrešnim odgovorima na životna pitanja. Traže položaj, brak, ugled, vanjski uspjeh ili novac, a ostaju nesretni i neurotični čak i kada postignu ono što su tražili. Takvi su ljudi obično zatvoreni unutar preuskog duhovnog horizonta. Njihov život nema dovoljno saadržaja, dovoljno smisla. Ako im se omogući da se razviju u šire, obuhvatnije ličnosti, neuroza obično nestaje. Zbog toga sam ideji razvoja uvijek pridavao najveću važnost.

Većinu mojih pacijenata nisu činili vjernici, već oni koji su vjeru izgubili. K meni su dolazile izgubljene ovce. Čak i u današnje vrijeme vjernik ima priliku živjeti ‘simbolički život’ u svojoj crkvi. Dovoljno je sjetiti se iskustva mise, krštenja, imitatio Christi i mnogih drugih aspekata religije. Ali živjeti i iskusiti simbole iziskuje živo sudjelovanje vjernika, a to je ono što danas kod ljudi prečesto nedostaje. Kod neurotičara to praktički uvijek nedostaje.“

Carl Gustav Jung, Sjećanja, snovi, razmišljanja

prijevod: Nada Horvat i Momir Oljača